...Tvrd orah gradnje muzeja koji bi trebao udomiti skulpture s Akropole, mučio je dugo vrijeme grčke arhitekte, arheologe, povjesničare umjetnosti, pa i cijelu kulturnu javnost. Stari Muzej Akropole izgrađen je 1874. prema projektu Panagesa Kalkosa s lokacijom na samoj Akropoli, te je dograđen tijekom 1950-tih. No, novim arheološkim iskopavanjima, kao i potrebom zaštite preostalih skulptura s Partenona, tada još novi muzej pokazao se premalen, pa se već 1976. raspisuje prvi natječaj za Novi muzej Akropole na lokaciji Makriyianni. Polemike oko toga kakav bi taj muzej trebao biti, a isto tako i gdje bi trebao biti, provlače tu temu kroz još četiri natječaja. Dodatnu, ne samo kulturnu, već i političku težinu, davala je namjera grčke vlade za povratkom kolekcije skulptura pohranjene u Engleskoj, takozvane Elgin Marbles  kolekcije skulptura s Akropole. Za to je svakako bila potrebna građevina XL  veličine koja bi, dakako, predstavljala snažne karte u rukama pregovarača za taj povratak. Nakon trideset godina promišljanja i sazrijevanja ideje, javnost je prihvatila odluku o gradnji na lokaciji u podnožju Akropole na Makriyianni. Početak novog milenija vrijeme je pojačanog interesa za arhitekturu muzeja, tijekom kojeg su postavljeni i isprobani mnogi novi koncepti, odražavajući nove metode u organizaciji muzeja, kao i njegovu novu ulogu u suvremenom društvu. No, taj pojačani interes uglavnom je svojevrsno grizodušje današnje kulture sklone amneziji uslijed zasićenosti brzinom i kvantitetom medijskih informacija. U to vrijeme, točnije 2001. godine, petim natječajem za Novi muzej Akropole, između dvanaest radova internacionalnih pozvanih autora, bilo je izabrano rješenje Bernarda Tschumija.